Dijagnoza raka je događaj koji mijenja život i može uzdrmati temelje psihičke stabilnosti pojedinca, utječući na osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Među mnoštvom emocija koje prate takvu dijagnozu, strah od kemoterapije jedan je od čestih. Kemoterapija, moćna opcija liječenja usmjerena na iskorjenjivanje stanica raka, poznata je po svojim nuspojavama i neizvjesnosti koju donosi. Međutim, razumijevanje procesa liječenja, rješavanje uobičajenih strahova i provedba strategija suočavanja ključni su koraci u osnaživanju pacijenata da se suoče sa svojim strahovima.
Razumijevanje kemoterapije: razbijanje procesa liječenja
Kemoterapija je sustavno liječenje (u prijevodu, djeluje na cijeli organizam osobe koja je prima) koje koristi snažne lijekove za uništavanje stanica raka. Može se primijeniti oralno, intravenozno ili putem injekcija, ovisno o vrsti i stadiju raka. Primarni cilj kemoterapije je ciljati na stanice raka koje se brzo dijele, zaustavljajući njihov rast i širenje po tijelu. Iako kemoterapija može biti vrlo učinkovita u liječenju raka, ona također dolazi s nizom potencijalnih nuspojava, uključujući mučninu, povraćanje, gubitak kose, umor i pad imuniteta.
Psihološki učinak straha
Strah od kemoterapije nadilazi njezine fizičke nuspojave, duboko utječući na emocionalno
blagostanje pacijenata. Neizvjesnost u pogledu ishoda liječenja, zabrinutost zbog boli i nelagode te strah od nepoznatog mogu pridonijeti pojačanoj tjeskobi i generalno lošem osjećanju. Štoviše, prošla iskustva s bolešću, traumom ili gubitkom mogu pojačati te strahove, ostavljajući pacijente svladanima i bespomoćnima.
Uobičajeni strahovi i zablude
Nekoliko uobičajenih strahova i zabluda okružuje kemoterapiju, dodatno pogoršavajući tjeskobu i strepnju pacijenata. To može uključivati:
1. Strah od nuspojava: Mnogi pacijenti se boje potencijalnih nuspojava kemoterapije, uključujući mučninu, gubitak kose i umor. Iako ove nuspojave mogu biti izazovne, važno je zapamtiti da je napredak u medicinskoj znanosti doveo do poboljšanih mjera potpore, omogućujući pacijentima da bolje podnose liječenje. Raniji “filmski” prikazi pacijenata koji umiru na bolničkim krevetima u teškim mukama zbog primjene kemoterapije danas više nisu realni, te se može reći da bi laiku koji dođe na onkološki odjel u pravilu teško bilo prepoznati osobu koja prima kemoterapiju od uobičajenog pacijenta koji boluje od neke druge kronične bolesti. Sve je to zasluga napretka medicine, koja je omogućila liječnicima da se većina potencijalnih nuspojava kemoterapije prevenira, ukloni ili barem smanji. Naravno, podnošenje kemoterapije je individualno, no za većinu bolesniku bismo očekivali da tijekom primanja kemoterapije normalno funkcionira i provodi samostalno sve normalne životne potrebe.
2. Strah od boli i nelagode: Strah od boli i nelagode tijekom kemoterapije još je jedna česta briga među pacijentima. Međutim, pružatelji zdravstvenih usluga mogu davati lijekove za ublažavanje boli i osiguravanje udobnosti pacijenata tijekom liječenja. U pravilu sama kemoterapija ne uzrokuje bol, već se navedeno povezuje sa samom bolešću. Upravo tu ponekad i nastaje problem, bolesnici znaju unaprijed biti neskloni kemoterapiji zbog loših iskustava kod osobe koju su poznavali ili člana obitelji, no najčešće se zapravo radi da tegobe do kojih dolazi uopće nisu vezane uz samo liječenje. Mi kao liječnici znamo reći da se je pacijentu stanje pogoršalo “unatoč terapiji” umjesto “zbog terapije”. Naravno, ima i pojedinačnih pacijenata koji imaju ozbiljne nuspojave od kemoterapije te se upravo
zbog terapije pogorša njihovo stanje, no to nije uobičajen scenarij.
3. Strah od nepoznatog: Kemoterapija predstavlja putovanje u nepoznato za mnoge pacijente, dok se bore s neizvjesnošću o ishodima liječenja i utjecaju koji će imati na njihov svakodnevni život. Traženje informacija i potpore može pomoći pacijentima da se osjećaju spremniji i osnaženi suočiti se s izazovima koji dolaze.
Strategije suočavanja: osnaživanje pacijenata da se suoče sa svojim strahovima
Osnaživanje pacijenata da se suoče sa svojim strahovima i aktivno uključe u vlastiti put liječenja ključno je za ublažavanje psihološkog tereta kemoterapije. Evo nekoliko strategija za pomoć pacijentima da se nose sa svojim strahovima:
1. Obrazovanje i komunikacija: Znanje je moć. Pacijenti bi se trebali educirati o kemoterapiji,
uključujući kako ona djeluje, koje su moguće nuspojave i strategije liječenja. Otvorena komunikacija s liječnikom ključna je za rješavanje problema i stjecanje sigurnosti. Nažalost, čest je problem da su zdravstveni radnici suočeni s nedostatkom vremena i često je teško potpuno se posvetiti svakom pacijentu koji treba razumijevanje i pomoć. U jednom dijelu tu mogu pomoći specijalizirani i pouzdani onkološki portali, a uvijek se može zatražiti pomoć dodatnog liječnika onkologa, psihologa ili psihijatra.
2. Izgradnja mreže podrške: Okružiti se snažnom mrežom podrške obitelji, prijatelja i zdravstvenih radnika može pružiti neprocjenjivu emocionalnu podršku i praktičnu pomoć tijekom cijelog procesa liječenja. Grupe podrške i internetske zajednice također mogu ponuditi osjećaj solidarnosti i razumijevanja. Danas za razliku od ranije postoje brojne udruge bolesnika, ne samo za bolesnike oboljele od raka generalno već i specifične bolesti kao što su rak dojke, pluća i slično. Uključenje u neku od takvih udruga kroz razgovor s drugim sadašnjim i bivšim pacijentima može značajno pomoći u smanjenju straha. Mnogo znači čuti priču ohrabrenja od osobe koja je prošla kroz nešto slično već ranije.
3. Prakticiranje brige o sebi: Davanje prioriteta brizi o sebi bitno je za održavanje fizičke i
emocionalne dobrobiti tijekom kemoterapije. To može uključivati dovoljan odmor, uravnoteženu prehranu, održavanje hidratacije i bavljenje aktivnostima koje potiču opuštanje i smanjenje stresa.
4. Svjesnost i upravljanje stresom: uključivanje praksi svjesnosti, kao što su meditacija i vježbe
dubokog disanja, može pomoći pacijentima da upravljaju tjeskobom i razviju osjećaj smirenosti. Osim toga, bavljenje aktivnostima koje donose radost i ispunjenje može poslužiti kao dobrodošla distrakcija od briga povezanih s liječenjem.
5. Postavljanje realnih očekivanja: neophodno je da pacijenti prihvate da kemoterapija na svakoga djeluje drugačije. Postavljanje realnih očekivanja i strpljivost sa samim sobom mogu pomoći u ublažavanju pritiska i osjećaju razočaranja ili neadekvatnosti.
Uloga liječnika i ostalnog medicinskog osoblja
Pružatelji zdravstvenih usluga imaju ključnu ulogu u pružanju podrške pacijentima tijekom procesa kemoterapije. Poticanjem otvorene komunikacije, pružanjem sveobuhvatne edukacije i empatične podrške, mogu pomoći u ublažavanju strahova i osnažiti pacijente da donose informirane odluke o svom liječenju. Štoviše, zdravstveni djelatnici trebali bi aktivno slušati brige pacijenata i njihova iskustva, te surađivati s njima na razvoju personaliziranih planova skrbi.
Zaključak
Strah od kemoterapije prirodan je odgovor na izazovan i često zastrašujući proces liječenja. Međutim, razumijevanjem liječenja, rješavanjem uobičajenih strahova i primjenom strategija suočavanja, pacijenti se mogu suočiti sa svojim strahovima s otpornošću i hrabrošću. Uz potporu liječnika i ostalog medicinskog osoblja, voljenih osoba i udruga bolesnika, pojedinci mogu provesti kemoterapiju s dostojanstvom i nadom, u konačnici ići naprijed na putu prema izlječenju i oporavku. Poticanjem pacijenata da se aktivno uključe u svoj put liječenja, možemo transformirati strah u snagu, a neizvjesnost u otpornost.
Originalni članak objavljen je na portalu Mamin kutak.